Snežana Mirković
OTIŠLA JE SNEŽANA... Bez obzira na to što sam znala da je bolesna,da se bori za život,ova vijest mi je izbila dah,potresla me do srži i došla neočekivano.
Mislila sam da ima još vremena,da ćemo se ponovo sresti,zagrliti toplo i ispričati.Ali bolest je neumoljiva,nemilosrdna...Sjećam se svoje drage prijateljice
vesele,optimistične,snažne,tople,pune razumijevanja...A počelo je naše prijateljstvo još davne 1958.god.Zajedno smo pošle u zabavište,potom u školu,
osnovnu,pa gimnaziju.Našle smo se,dijelile zajedničke tajne odrastanja,učile zajedno,smijale se,dijelile male tajne,imale svoje rivalitete i nadmetanja.
Sjećam se zajedničkih šetnji,rasprava i filozofije života,našeg krojenja i pletenja,gledanja u šolju,odnosa sa kolegama,prijateljstava,učenja mature...
Slike samo naviru.Otišle smo studirati na dvije strane,u Beograd i Zagreb,studirale,postale obe doktorice,supruge,majke.Ipak smo uvijek znale da se nađemo,
da osvemu izmijenimo mišljenje,osjećale smo jedna drugu,bez obzira koliko bi vremena proteklo između naših susreta.Pričale bi o našoj djeci,muževima,
roditeljima,prijateljima.Saznala sam i za njezinu tešku bolest,njezinu borbu,ali sam se nadala našem susretu.Odjednom,tužna vijest,koja je sve prekinula,
iščupala mi komad srca,izbila mi dah...OTIŠLA JE SNEŽANA.U prvi momenat nisam mogla da se snađem.Onda,paradoksalno,nešto se rodilo u meni,nešto
toplo i lijepo,satkano od svih ovih osjećaja i sjećanja,nešto što svijetli tiho i postojano,što me vodi i daje mi snage,što osjećam da me je oblikovalo i odredilo
ovakvu kakva jesam.I nadam se SREŠĆEMO SE OPET...
MOJE ISKRENO SAUČEŠĆE I TEBI KAO KOLEGI,I SVIM KOLEGAMA NAŠE GENERACIJE.SAUČEŠĆE I NA OVAJ NAČIN SVIM ČLANOVIMA NJENE
FAMILIJE.
Zlata Delić
Jednom, davno od jedne starije osobe sam čula da je u životu svakog čovjeka strašno kad izgubi svoje roditelje, ali da je jednaka ili možda u jednom trenutku
još jača bol kad izgubiš dragog prijatelja iz generacije. Možda sam tada bila skeptična na takvu izjavu, ali sad suosjećam u toj boli.
Jasminka Burzić